Blog

09. 04. 2011.
Category:Priče 
Posted by: duga

Zevs and Hera gledaju dole sa Nebesa, posmatrajući obične ljude. Hera je bila posebno uznemirena kada ugleda sirotog čoveka, pritisnutog silnim teškoćama, gladju i potrebom da prehrani porodicu, a nije u stanju.

"Gospodaru", reče ona Zevsu, "Budi milostiv. Pomozi tom sirotom čoveku. Pogledaj, on je toliko siromašan da je sandale vezao travom da se ne raspadnu."

"Draga moja," odgovori Zevs, "Lako  bih mu mogao pomoći, ali on još nije spreman."

"Stidi se," odgovori mu Hera. "Za tebe bi bila najlakša stvar na svetu da pred njega baciš punu vreću zlata i rešiš  zauvek sve njegove teskoće.

"Aaaha! Pa to je sasvim druga stvar," rece Zevs.

Počese munje da sevaju i oblaci za se kovitlaju. Izgledalo je kao da je sve stalo za trenutak i onda Sunce zasija, a ptice počese ponovo pevati.

Vreća puna suvog zlata pade pred siromaha, a on je  pažljivo prekorači da ne bi još više oštetio sandale i nastavi svojim putem.
------------------------------------------------------------------------------------------------------